BIBLIJSKI PRAZNICI I RAZVOJ PLODA U UTROBI MAJKE
Zola Levit je otkrio zanimljivu vezu između biblijskih praznika i nastanka i razvoja ljudskog ploda, od začeća do rođenja. Dok se pripremao za pisanje knjige namijenjene obrazovanju novih roditelja, Zola je kontaktirao jednog ginekologa, kako bi lakše razumio proces razvoja ploda tijekom trudnoće.
Tijekom razgovora ginekolog je Zoli pokazao niz slika. Objašnjavajući mu prvu sliku, ginekolog je rekao: “Četrnaestog dana prvog mjeseca, pojavljuje se jajna stanica.” Zola je odmah pomislio na Pashu. Zola nije želio prekidati izlaganje ginekologa pa je ove misli zadržao za sebe i nastavio slušati. Ginekolog je nastavio: “Jajna stanica mora biti oplođena u roku od 24 sata.” Ovo je Zolu podsjetilo na Praznik Beskvasnih kruhova, koji nastaje odmah nakon Pashe, i na sjeme koje je “palo na zemlju i umrlo” kako bi proizvelo žetvu, prvi plod koji je prezentiran Bogu. Dalje, ginekolog je govorio: “Za dva do šest dana oplođena jajna stanica se pribija uz zid maternice i počinje rasti.”
Zola je odmah pomislio: “Praznik Prvina se proslavlja dva do šest dana poslije Pashe!”, a Praznik Prvina ukazuje na novi život – uskrsnuće. Ginekolog mu je onda pokazao sliku embrija na kojoj se vide ruke, prsti, noge, stopala, glava, oči, itd. Ispod slike je bio natpis: “Pedeset dana.” Ginekolog je nastavio: “Oko pedesetog dana embrij poprima ljudski oblik. Do tada ne prepoznajemo oblik ljudskog bića.” Zola je pomislio: “To je Praznik Sedmica!”
Sljedeća slika je prikazivala embrij star sedam mjeseci. Ginekolog je rekao: “Prvog dana sedmog mjeseca sluh je dovoljno razvijen. Beba može čuti i razlikovati zvukove van maternice.” Zola je znao da je ovo datum biblijskog Praznika Truba. Ginekolog je nastavio: “Desetog dana sedmog mjeseca, hemoglobin u krvi postaje održiv bez majčine pomoći.” Zola je pomislio: “Pa to je Dan očišćenja, kada je krv unošena u Svetinju nad Svetinjama.” Ginekolog je nastavio: “Petnaestog dana sedmog mjeseca, pluća su potpuno razvijena. Ako bi se beba rodila prije toga, imala bi problema sa disanjem.” Zola je pomislio: “To je Praznik Sjenica! Vrijeme kada se proslavlja Hram, dom Duha Božjeg.”
Naravno da nitko nije mogao razumjeti vezu između razvoja bebe u trudnoći i biblijskih praznika prije 3500 godina kada su praznici zapisani. Ovo je nesumnjiv dokaz da postoji Bog Stvoritelj, koji upravlja prirodom i svojim stvorenjima. Jer Božji praznici padaju točno u dan kada se događa značajna razvojna transformacija dijeteta u utrobi majke, a ti praznici su kronološki poredani u 3. knjizi Mojsijevoj, 23. glava.
Praznici postoje otkako je svijeta. Praznici obično predstavljaju sjećanje na značajne događaje za neki narod ili državu ili u slavu nacionalnih heroja, ali najčešće su jednostavno uspostavljeni da obilježavaju religijska vjerovanja i praznovjerja.
Za razliku od toga, Bog je uspostavio samo sedam praznika. Iako uspostavljanje ljudskih praznika može biti opravdano, njihov značaj se ne može usporediti sa važnošću sedam praznika uspostavljenih od Boga. Ovih sedam praznika spominje se na raznim mjestima u Bibliji, međutim, samo na jednom mjestu, u 23. poglavlju 3. Knjige Mojsijeve, svih sedam praznika je nabrojano po kronološkom redu.
Oni su nazvani „praznici Božji“. Ovaj izraz ukazuje da su ovi praznici Božji praznici – oni pripadaju Njemu – suprotno od ljudskih praznika. To znači da jedino pod uvjetima i sa svrhom koju je dao Bog, ljudi mogu shvatiti njihov značaj i imati koristi od njih.
Hebrejska riječ prevedena sa „praznici“ znači određeno vrijeme. Radi se o tome da period i vrijeme svakog od ovih praznika je precizno određeno od Boga. Svaki od njih je dio sveobuhvatne cjeline. Zajedno, oni čine mozaik najveće priče u povijesti čovječanstva – plana spasenja. Ovi praznici također su nazvani „sveti skupovi“, to jest, oni su namijenjeni da budu vrijeme susreta Boga i čovjeka u „svete svrhe“.
Obredne službe i neke praznike vršili su patrijarsi još od Adama, ali praznici su sistematizirani pod Mojsijevim zakonom datim Izraelu te je stoga Izrael bio referentna točka za njihovo kalendarsko određivanje (po lunarnom kalendaru) i način proslavljanja. Dvije glavne grupe praznika činili su proljetni i jesenji praznici (4+3), usko vezani sa poljoprivrednim sezonama. Kao što je već rečeno, ovi praznici slikovito su prikazivali različite faze Plana spasenja i misije Mesije – Isusa Krista, počevši od Njegove žrtve (Pashe) do proslave spasenih (Sjenice). Iako su praznici bili povjereni Židovima kao izabranom Božjem narodu, duhovne realnosti koje su predstavljali pripadaju cjelokupnom čovječanstvu – svima koji su voljni to prihvatiti.
„Sedam“ je biblijski broj savršenstva i punine. Kada je stvarao svijet, Bog je prestao sa radom sedmog dana. Sedmi dan je također dat čovjeku za odmor. Sedmog mjeseca (tišri) u godini proslavljala su se tri jesenja praznika. Po Božjem zakonu, zemlja je trebala počivati od rada svake sedme godine (3. Mojsijeva 25:4). Sedam puta sedam godina bilo je brojano (49 godina), i onda je sljedeća godina (pedeseta) bila Jubilarna godina u kojoj su svi dugovi bili oprošteni i svi robovi (radnici) bili oslobođeni (3. Mojsijeva 25:8-12).
Za više informacija o biblijskim praznicima preporučujemo čitati Sveto Pismo, a kao dodatnu literaturu preporučujemo OVU KNJIGU.
